Ispovjesti moje duse

Dobrodošli na moj blog

24.04.2021.

11

Danas je izasao iz bolnice...odma krecu u drugi grad na novo radiliste...trebali bi se vratiti do pon kad ja trebam stici u hr...nadam se da hoce...malo mi je nervozan ali ga mirim da se ne brine i ne opterecuje bezveze...da cuva svoje zdravlje i upozoravam ga stalno da uz sebe ima nesto slatko...cokoladice i sok obavezno...da pazi i prati kako mu tjelo reaguje i kako se osjeca...mozda sam mu vec i dosadna sa time ali brinem se...kada mi je do nekog stalo i nekog volim sve cu uciniti da bude dobro i sretan...valjda ce to znati prepoznati i cjeniti na vrjeme...

22.04.2021.

10

Cekam ga nestrpljivo da me nazove...svi nalazi su gotovi...valjda bi trebao sutra izaci...i dok ga cekam vec mu pisem poruku da mu imam nesto vazno reci...nisam jos do kraja ni zavrsila poruku zvoni mi video poziv na messengeru...javim se i pricamo o svemu i svacemu...kazem ja njemu da imam nesto bitno da mu kazem...pita me sta...kazem dolazim 1.2. u hr...gleda me u cudu...pita jel ti to ozbiljno mislis...pa najozbiljnije nego kako...drago mu je vidim mu u ocima ali vidim da je malo i zabrinut...pitam ga sta je...u cemu je problem...kaze zvao ga sef danas moraju u drugi grad imaju nekog posla...kazem pa dobro onda cu otkazat sve pa dodjem drugi put...kaze ma ne sacekaj da vidim koliko cemo biti pa mozda se vec i vratim do tvog dolaska...ajde dobro vidjet cemo sta ce biti necu prebrzo da zakljucim stvar...

21.04.2021.

9

Jos malo i izlazi iz bolnice...stanje je puno bolje...neki nalazi nisu bas blistavi ali bice to sve ok...rezervisala sam nocenje u hr...kupila kartu za bus jos samo da uplatim za testiranje...jedva cekam da mu budem podrska i uzivo ne samo preko ovog cuda od neta...jedva cekam taj prvi zagrljaj...svejedno mi je koliko ce me taj put kostati...meni materialno nista ne znaci ako dusa i srce nisu ispunjeni onako kako zelim...pare se uvjek mogu nadoknaditi a ljubav...sreca...i iskrena ispunjenost duse i srca ne mogu...polako brojim sitno do polaska...valjda ce biti sve ok...malo se brinem za prelazak granice da mi ne bi komplikovali...malo cak i rizikujem kaznu zbog prelaska regija u nasoj drzavi...ali valjda me nece jos i to docekati...spremna sam rizikovati pa sta bude...

19.04.2021.

8

Stigla sam danas na posao i prvo sto sam uradila otisla sam do sefice...pitam je kakve su sanse da mi odobri godisnji od 1.2. do 10.2. kako bi mogla otici u hr...krenem joj objasnjavati zbog cega ta zurba i molba...cim sam spomenula sta se njemu desilo suze su krenule...nisam se vise mogla suzdrzati...gleda me sefica i odma odgovara naravno ako ti je potrebno jos koji dan vise kazi sredit cemo sve ne brini se...znam koliko ti znaci i znam da ces se boriti za njega...tu mi je vec bilo lakse nasmjesila sam se obrisala suze i rekla hvala...odradila sam svoju smjenu kao inace najbolje kako znam...zurim kuci da ga cujem da ga vidim na cam...ne govorim mu nista za plan mog dolaska zelim ga iznenaditi...trazim preko bookinga smjestaj gdje bi mogli biti u miru tih par dana zajedno...provjeravam opciju za PCR test jer drugacije me nece pustiti preko granice...trazim opcije za prjevoz...vlak ili autobus...zbog korone i to je sve otezano...ali vjerujem uspjet cu sve rjesiti samo da ga vidim i napokon zagrlim...

18.04.2021.

21.1.2021

Dan je poceo uobicajeno...javio mi se dragi za dobro jutro i pozelio mi ljep i uspjesan dan...posto radim drugu smjenu manje cemo se cuti ovu sedmicu...cim sam se probudila odgovorila sam mu na poruku...nekako sam se cudno osjecala ali kao po obicaju zanemarila sam to...cekala sam kad ce imati pauzu ili uhvatiti vremena da mi se javi prije nego odem raditi...ali poruke nije bilo...pa sam kontala da imaju previse posla i zanemarila opet moj nemir...popodne na poslu stize mi slika na messenger...lezi u bolnickom krevetu...sve neke cjevcice oko njega...uz to mi napisao poruku dobro sam da mi se ne brines...pitam ga sta je bilo ali kaze nista strasno reci cu ti veceras kad se cujemo na cam...reko dobro posto na poslu ne smijem imati mob uz sebe...vratim se poslu sva nervozna...jos vise nego inace mislim na njega...sati tako sporo prolaze...sve me pocinje nervirati...zelim kuci sto prije...zelim ga cuti...znati sta se desava...i napokon docekam da se zavrsi smjena...letim van jer me tata ceka da me vozi s posla kuci...sjedam u auto i odma mu saljem poruku...vozim se kuci...nemoj mi zaspati...kaze necu ne brini se cekam te ljubavi moja...stizem u stan odma se zatvaram u sobu i pisem mu poruku...tu sam bebi cekam te...nakon par min zove me...vrjeme mu je vecere...smije se kao inace...ludo moje...kaze znas bio sam pao u komu par sati sam bio u komi...oci mi pune suza ali se suzdrzavam...noge ne osjecam...molim??...ti to meni tek tako kazes??...ne pokazujem mu koliko me zapravo to potreslo...kaze secer mu pao na 1,0...pao je u komu i hitna je dosla po njega...sreca sve je dobro zavrsilo...ostat ce par dana u bolnici...da odrade pretrage...da vide sta i kako ce dalje...sreca ima odlicnog sefa i seficu pa su se bas ljepo pobrinuli za njega...a mene opet jede ova daljina...ubija me to...ali se necu predati...smislit cu nesto da ga uskoro zagrlim i budem uz njega kao podrska i oslonac u svemu pa i najgorem...

15.04.2021.

Docek nove godine

Stigla nam je i ta najduza noc u godini...za cuda kaze ne ide nikuda u kuci je...zove me na cam da pricamo...zna da sam kod kumice...al opet odlazim u njenu sobu da se vidimo i cujemo...vidim pije pivo...inace ne pije vec neko vrjeme alkohol pa me to malo iznenadilo...ali dobro ne govorim mu nista osim da ga molim da ne sjeda za volan ako vec pije...kaze nece...nikud ne misli ici...salimo se ja on i njegov sincic...voljela bi da sam tamo da mogu uzivo biti s njima...govorio mi je pred novu godinu da dodjem u bosnu ali ne ide zbog situacije sa koronom...no vrjeme polako istice staroj sve blize nam je nova...nadamo se boljoj...pozeljeli smo zelju...cestitali si novu godinu...stigli su i njegovi roditelji, nane i brat u kucu...i njima sam pozeljela sve najbolje u 2021...u sebi sam pozeljela da dodje dan kad cu ih zagrliti...svi su mi toliko dragi poput druge familije...ne zelim ih izgubiti...

14.04.2021.

7

Stize nam docek nove godine...zove me njegova seka da dodjemo ja i drugarica kod nje...da budemo sa njima za docek...al na zalost ne mozemo obecala sam od drugarice mami da cemo biti kod njih...on veceras izlazi sa drustvom naravno ne najavljeno brzinsko spremanje i ide...ne da mi se vise ista reci...ni svadjati...necu nista da komentarisem...zna da cu sutra za docek biti kod moje "kumice" (tako ju zovemo jer sam rekla ako se udam bice mi ona kuma)...a on za sad nema planove pa vidjet cemo sta ce biti posto se sve kod njega u treptaj oka promjeni...

13.04.2021.

Kraj

Danas mi je definitivno prekipilo...ne mogu vise...njegovo ignorisanje i hladnoca me ubijaju...odlucila sam da raskinemo...napisala sam mu poruku da vise ne mogu ovako nastaviti...sve mu je prece od mene...izlasci...drustvo...prikrivanje nekih bitnih stvari...cemu to??...napisao mi je ok hvala i tebi sve najbolje...izbrisao je nas status veze i sve moje slike sa svog profila na fb...posto imamo na messengeru zajednicki chat sa njegovim roditeljima bratom i sekom odlucila sam da i tamo ostavim poruku...zahvalila im na svemu jer su me zaista divno prihvatili...jer su mi dali mjesto u svome zivotu...pruzili priliku da im se pokazem kakva sam osoba i nisu me osudili na osnovu vjere ili bilo cega drugog...zaista ima predivne roditelje...brat mu poslao poruku da placem...doletio je kuci i odma me zvao na messenger...kaze budalice moja nista nije kraj i nikad nece biti kraj...oprosti mi pogrjesio sam...ne zelim te izgubiti...ne zelim da odes iz moga zivota...ne znam sta bi bez tebe...suze su mi isle brisem ih...u jednom momentu i njemu krenule suze brise i on...kaze cekaj evo moji su stigli kuci...pravi se da se svadjamo...ja se nasmijem reko ne mogu glumit 🙈🤣...on kao galami na mene kaze dosta mi te vise...ulazi njegova majka u sobu pita ga sa kime prica sa kime se svadja...kaze on da samnom...kaze ona nemoj to raditi molim te koliko puta sam ti vec rekla...i pocela da place...tad me pogotovo steglo u srcu...suze mi opet krenule...kaze ona znas da mi je kao kcer nemoj je povrjediti...i tad sam shvatila koliko toj zeni znacim i ako me nikad nije uzivo vidjela...jos sam ju vise zavoljela tog dana...i ulazi u sobu i njegov tata pita sta se desava on zeza kaze da smo raskinuli...oci mu pune suza...nisam se mogla suzdrzati reko rjesili smo sve ok je bilo i proslo idemo dalje...i eto opet sam popustila iz ljubavi prema njemu...prema njegovim roditeljima a pogotovo njegovom djetetu...

12.04.2021.

6

Stigla je njegova seka u moj grad...zapocele smo bas divno druzenje...mislim da ce to biti jedno divno prijateljstvo...djevojka je jako prijatna...pozitivna...bas mi se jako dopada...jeste po godinama mlada ali jako zrela za zivot...drago mi je sto je u ovom cudnom svjetu pronasla svoju srodnu dusu...osnovala svoju porodicu...ima sincica od par mj...med medeni...srce mi je ukrao 😍❤️...s njom bi mogla satima sjediti i pricati...sedmicno nekoliko puta prije posla ili poslje posla dodjem kod nje...ispricamo se...nekad isplacemo...vecinom ismijemo...i drago mi je jer zna da moze racunati na mene sta god da zatreba a jos draze jer me u nekim situacijama i nazove i kaze da joj je potrebna pomoc...znam kako je kad si sam u nepoznatom gradu...mada ima tu i tetke ali je opet drugacije kad imas nekoga ko je po godinama malo blize tebi...moja miskica i moje medeno voli vas vasa miki najvise ❤️

11.04.2021.

5

Danas sjedim i razmisljam malo o svemu...njegovo ponasanje na pocetku nase veze je bilo skroz drugacije ovom sad...trenutno dok je u hr mi odlicno funkcionisemo cim ode u bosnu uz drustvo njegovo se ponasanje jako promjeni...kao da je druga osoba...nije vise toliko posvecen...smanji javljanja...udalji se...popricamo o svemu obeca da se to nece vise ponavljati...dogovorimo se sve fino i opet je prica ista...dali sam ja luda sto jos ustrajem u svemu tome?? 🤔...nedavno se prvi put desilo da u 2 dana nismo skoro nista jedno drugome napisali i ja napisem njemu poruku da mozda najbolje da raskinemo gledajuci na to da nista vise nije kako je bilo...ali ne ne zeli ni cuti...kaze da se povukao zbog problema sa bivsom zenom...slala mu je poruke...prjetila da ce mu oduzeti djete mada je on 100% skrbnik djeteta...i ja ga pitam zasto suti ako zna da sam tu da sam mu na raspolaganju u vezi svega da mu zelim biti podrska i da razumijem sve...opet sljedi izvinjenje i obecanje da se nece ponoviti da je svjestan da me ima i da je samnom prosao toliko svega i dobrog i loseg i ne zeli me izgubiti...da se malo povukao kako bi sve sam rjesio...i opet mu objasnim da nije za sve sam da ima mene da sam tu i ako nas kilometri djele tu sam...osjecam se iscrpljeno i nemocno dok mu pokusavam otvoriti oci i dokazati neke stvari...ne znam mozda i grjesim...mozda bi trebala jednostavno sve prepustiti da ide svojim tokom i cekati sta ce biti...ali kako?? Kako??... 🙄😔

10.04.2021.

Hmm

Danas smo tu na cam ja i on a pored njega njegovi roditelji i brat...u jednom momentu njegov tata kaze jesili joj rekao gdje si i sa kime si bio??...on se na to smije...a ja kroz salu kazem a sta opet krijes da si s nekom djevojkom bio...kaze njegov tata da da dok mu je brat bio sa svojom djevojkom on se sa njenom sestrom zabavljao...postalo mi je bas neugodno...ali opet kroz zezu sve prihvatam i smijem se...kazem opaaa pucamo visoko...jel bilo fino...a on se smije kaze ma pusti ga nije to istina ne poznajem njenu sestru...zeza se...pa kaze njegov tata a jel ti rekao sa kime je jutros sjedio u kaficu i smjeskao se dok je pio kafu...reko jel to jos neka bila...izgleda od jutra do navece izmjenja on djevojaka...kaze njegov tata da da sad joj reci...i opet smije se on onako kao da mu je za sve svejedno...kaze ma sreo sam skolsku popili smo kafu malo se smijali i to je to...a reko fino drago mi je...i ne nije mi to zasmetalo sto je u drustvu djevojaka...zasmetalo mi je sto je njegov tata taj koji mi odaje takve stvari a trebao bi on sam da mi kaze ako vec nista ne krije...ili sam ja malo skrenula?? 🤔...eto ne znam iskreno do koga je 🤷‍♀️🤔

09.04.2021.

Svadja

Zapoceli smo neko razdoblje svadja...ne znam iskreno vise ni sta da mislim...ne zelim biti cangrizava djevojka...ne zalim ogranicavati...ali isto tako ne mogu razumiti i prihvatiti neke stvari...oko 20h dobijem poruku: ljubavi ja i buraz smo pozvani kod druga malo da posjedimo...tebi zelim laku noc i slatke snove pa se cujemo sutra...odgovaram samo fino uzivajte i laku noc...zna dobro da mi takva poruka nije sjela...jer ranije kad god bi negdje isao sa drustvom nije mene tako rano odpikirao sa poruka...vec bi bar povremeno nesto napisao ili poslao neku sliku gdje su i sta rade...osjecam da se nesto drugo desava ali ok sutim i cekam sta ce biti...pustim ga i ne cangrizam "bezveze"...otvorim slucajno instagram i vidim ide live story...negdje su u kaficu...hmm zar nije bilo receno da ce kod druga 🤔...ok kako god ne zelim vise nista znati idem spavati...sljedece jutro budim se rano i cekam da se on probudi...oko 10h stize mi poruka...jutro ljubavi moja jesi mi se napajkila...lose volje ali ipak odgovaram onako kao uvjek...dobro jutro ljubavi...jesam a ti sreco moja??...napise mi nazad haha pa bas i nisam dosli smo kuci u 6h...hmm u 6??...i sta ste radili cjelu noc??...pa znas sa drustvom pricali zezali se ismijali i eto tako...bas zanimljivo od 20h do ujutro do 6h...i dalje je neka sumnja u meni i dalje onaj los predosjecaj da se tu nesto drugo krije...ali sama sebi govorim polako smireno sve ce ti vrjeme reci...kad tad sve se otkrije...mozda sam i u krivu pa vidjet cemo sta ce taj carobnjak od vremena da kaze i pokaze...

06.04.2021.

4

Krenule su dobre vjesti...uskoro stize njegova seka u moj grad...bar na 3 mj...jedva cekam da ju uzivo upoznam...nedavno je postala mlada mama...ima sincica kojeg takodje jedva cekam vidjeti izljubiti i izgrliti...obozavam djecu...i iskreno se nadam da ce i meni jednog dana sudbina namjeniti ulogu majke...jer na ovom svjetu zaista nema nista ljepse od djecje radosti i nema vece ljubavi od one koju ti djete moze dati...cista i nesebicna... ...voljela bi da takva vjest o dolasku u moj grad bude uskoro i za njega...ali vidjet cemo...kako kazu: strpljen spasen...

05.04.2021.

Vjest

Danas kaze ima za mene dobru i losu vjest...posto vec duze vrjeme ne radi...trazi posao van bih...sve smo se nadali da ce doci vamo gdje sam ja...mozda ne isti grad ali bar ista drzava...ali sudbina je htjela drugacije...kaze dobra vjest je sto je dobio posao...ali je losa sto je u hr...pa dobro kazem opet lakse ce nam biti kada popuste mjere da se vidimo...manje komplikacija je nego da idem za bosnu...izgurat cemo tu godinu pa u tom vremenu pokusati srediti sta jos blize...dovoljno je da vjerujemo jedno u drugo...i da zelimo uspjeti...dok je tako vjerujem i da hocemo...

02.04.2021.

1.6.2020

Docekali smo i taj divan dan...mojoj ljubavi rodjendan...poklon sam pripremila ali nazalost opet u bosnu nisam mogla otici...koliko sam sretna toliko sam i tuzna...voljela bi da ga mogu zagrliti da mu mogu staviti narukvicu na ruku...da mogu osjetiti miris parfema, kojeg sam odabrala za njega, na njegovoj kozi...eh da bar mogu...i pitam se koliko ce sve ovo jos trajati...koliko cemo jos morati biti jaki...ali danas cemo zaboraviti sva pitanja i uzivati u ovom danu punom carolije...tu smo svi uz njega...njegova obitelj je sva na okupu...ja sam im se pridruzila na cam...srce mi je nekako puno srece...kazu njegova mama i seka da im dodjem...udahnem duboko i nasmjesim se...da bar mogu rado bi sad bila tamo sa vama...ali nazalost morat cemo se jos malo strpiti...bitno mi je da je na svoj dan uz najdraze...da ima svog sina uz sebe i da mu osmjeh lice krasi...meni je i to dovoljno za srecu...

02.04.2021.

Obecanja

Dali smo obecanje jedno drugome da nikad necemo ustati i otici u ovaj ludi ubrzani svjet i zivot bez da se javimo jedno drugome i pozelimo dobro jutro te divan dan...tako je nekako lakse prolaziti kroz dane kad imas na koga misliti i znas da neko misli na tebe...obecanje je bilo i da necemo nikad zaspati a da si ne pozelimo laku noc...da necemo zaspati posvadjani...da cemo se boriti i vjerovati u nas...pobjedit cemo daljinu...pobjedit cemo ovo tesko doba corone...kroz sve muke prolazit cemo sa "rukom u ruci"...i za nas nista nije nemoguce dok smo jedno drugome podrska i oslonac...dok se ohrabrujemo...bodrimo...i sto nam neki drugi kroz zivot podmecu noge mi smo tu da si pruzamo ruke... ...i tako i jutros kao svakog jutra reci cu ti...dobro jutro zivote moj jedini ❤️...zelim ti ljep i uspjesan dan...cuvaj se jer neko te ceka i treba 🥰😘...

31.03.2021.

3

Dani tako brzo prolaze uz njega...stize polako njegov rodjendan...sjedim i razmisljam sta da mu poklonim da ima za vjecnu uspomenu od mene...da ima uz sebe kad god pogleda da me se sjeti...tako razmisljajuci dodjem na ideju da mu kupim narukvicu...ugraviram na plocicu njegovo ime i datum rodjendana (1.6.2020)...uz to jos neku sitnicu mozda neki parfem...a najsladji dio plan da ga iznenadim u bosni ako se sve ovo sa koronom smiri...

30.03.2021.

Prva svadja

Kako kazu u svakoj ljubavi nekad dodje do nesuglasice...ja kao ja inace sam ljutica ali me brzo i lako smiri...pogledom i dvije tri rjeci kao da se nisam naljutila...nerviraju me neke stvari koje uporno radi i ako je obecao da nece...ne radi mene vec radi sebe...ja sam osoba koja se drzi svake svoje rjeci i obecanja...ako znam da necu moci ispuniti ja necu ni obecati...ne volim prikrivanja i lazi...od prvog dana smo oko toga na cisto ali mi se ponekad cini da namjerno testira moje strpljenje i moje reakcije...

29.03.2021.

Poklopljene kazaljke

Danas kad god pogledam na sat kazaljke su poklopljene...nekako se vratim u nase prve dane pisanja...cesto nam se desavalo da ugledamo tako cak i istovremeno...imali bi obicaj kad neko napise sat da kazemo: okice na satu...pa bi se nasmijali tome...sitnica koja nas je vezala i koja me i dan danas sjeti na taj slatki pocetak...a posebno na jedno vece...bilo je 00:00...istovremeno smo ugledali...on je bio na strazi...nocna smjena...pa mi kaze posto nam se ne zuri spavati hajde zamisli jednu zelju...onako kroz osmjeh reko ajde...zazmirila sam i zamislila nesto onako bez ikakve namjere...a on...pozelio je zelju koju je posvetio meni...pa kaze jesi zamislila reko jesam kaze i ja sam...nadam se da ce se toj osobi ispuniti jer je predivna zelja...kazem ja ako je tako i ja se pridruzujem da joj se ispuni...pa kaze znas posvetio sam je tebi ali ne znam dali smijem reci...pa znas ako zelis da podjelis reci ako mislis da je bolje da ostane tajna cuvaj je mozda ce se prije ispuniti...i tako cekam dok odgovori...a kad je odgovor stigao imala sam sta i procitati... "dragi Allahu daj (moje ime) osobu koju zasluzuje i sa kojom ce provesti ostatak svog zivota, i da dobije curicu da je ljepa ko barbika" ...rasplakao me...zeljom koja u meni gori godinama...i dan danas kad procitam tu poruku suze mi krenu...i opet hvala ti do neba na pozeljenome...ko zna mozda se jednog dana sve to i ostvari...

29.03.2021.

TI si meni sve

Tako smo sretni jer imamo jedno drugo...desava se mnogo stvari u nasim zivotima ali tu smo jedno za drugo...podrska i smisao...tu smo i ako smo daleko...ali daljina je nama nista naspram osjecaja...te iskrice u ocima kada se ugledamo na cam...osmjeh moj i njegov sve kazu...ponekad pogledima ispricamo vise od 1001 rjeci...i osjecamo kad smo jedno drugom najpotrebniji...smirujemo jedno drugo i ohrabrujemo...imamo 100 naziva sve jedno sladje od drugog...ali su nam najdrazi: JEDINI i JEDINA...

28.03.2021.

Maj

Prvi maj...stigao je i taj tako dugo cekani datum...imala sam u planu da odem u bosnu i tamo budem 4 dana...ali ova situacija sa koronom i to mi je sprjecila...ali ipak tu sam s njim i pricamo...u jednom trenu kaze da me zeli nesto pitati...kazem slobodno pitaj sve sto zelis...nestrpljivo cekam poruku i pitanje...stize poruka...hoces mi biti djevojka??...odgovaram brzo i sa osmjehom...naravno da hocu...pa mi kaze znas nisam u zivotu upoznao osobu poput tebe...tako njeznu i iskrenu...tako pozitivnu i ludu...volio bi te zauvjek imati uz sebe ako mi dopustis...zar sam mogla pozeljeti ista ljepse...

27.03.2021.

Godina dana

Godina dana od naseg prvog pisanja...nas pocetak...



26.03.2021.

2

Vratio se svome poslu...opet ima nocnu smjenu...i ja sam tu uz njega svaku noc i svaki dan...pisemo...smijemo se...upoznajemo...blizimo se jedno drugome...i ako nas kilometri djele...duse su se povezale i zblizile...igra istina ili izazov traje...vrjeme leti i dani prolaze...svi njegovi vec znaju za nase pisanje...polako i moji kontaju da se nesto desava...da je napokon neko novi usetao u moj zivot...da sam napokon nekog pustila da predje taj zid kojeg sam izgradila zbog bolne proslosti...drago im je jer me ponovo vide sa iskrama u ocima...jer napokon nema vise onog bola u pogledu i ako je osmjeh i prije bio uvjek prisutan tu na licu mome...

25.03.2021.

Nedelja

Taj vikend...ta nedelja...nekako je bilo sve posebno i carobno...nazvao me na cam da se vidimo dok je jos kod kuce...nisam ni znala da u blizini sjede njegovi roditelji...kroz pricu s njim poceo je da se smjeska...pitam ga sta je...kaze evo da upoznas moje roditelje...sina...brata...i nanu...bilo me je iskreno malo i stid...nisam bas zamisljala da cu ih upoznati na takav nacin...ali zbog daljine i zbog situacije sa koronom nije islo drugacije..iznenadilo me s njegove strane sto je tako ubrzo rekao svojima da se cujemo...sto je toliko ispricao o meni nakon tek 4 dana naseg pisanja...ali mi je nekako u tom trenu bilo i srce puno radosti...sve vise i vise mi se dopadao...

24.03.2021.

1

Nakon nekoliko dana naseg pisanja napokon je stigao dan da ode na vikend kuci...da zagrli svoje djete...svog sina jedinca...da me jos vise ocara kao samohrani otac...da mi pokaze koliku ljubav ima u sebi i koliko mu djete znaci...sredio se...obrijao bradu koja mu iskreno nije stajala jer ga cinila bar 20 god starijim mada je preljep mlad momak i steta je da svoje predivno lice krije...bilo mi je nekako zanimljivo i slatko da poslusa moje savjete i uvazi moje misljenje...jos jedan plus za njega...

23.03.2021.

Dan po dan

Prvih dana nismo znali kako da se ponasamo bilo nam je zanimljivo upoznavanje...1001 pitanje u glavama nasim...pa smo na njegovu ideju zapoceli sve kroz igru "istina ili izazov"...bilo je svakakvih pitanja i svakakvih odgovora...ali pronalazili smo se...popunjavali i vezali sve vise i vise...pa se sjecam kao da je juce bilo drugi dan naseg pisanja...kad sam ga pitala gdje je i sta radi on se nasmijao kaze malo mu neugodno reci...a ja kao ja luda i nasmijana govorim mu da se ne treba nicega stiditi ako je posao castan da nista nije sramota osim ako neko krade i ubija...nasmijao se pa kaze da cuva ovce...i nije ocekivao moj odgovor na to...bas ljepo dali bi mogla i ja biti cobanica na jedan dan...kroz smjeh mi kaze ne kakvi ti si dama sto ces ti u tome...a ja mu kazem da volim zivotinje i djecu najvise na svjetu da bi to radila zasto da ne ali samo uz njega...ali odlucno mi je rekao da ne to nije za takve divne djevojke pa sam morala odustati...

22.03.2021.

27.3.2020

Obican proljetni dan...prolazi onako po obicaju poslje odradjene prve smjene na poslu kod kuce u miru i usporeno...odmaram dosadjujem se i zezam na FB...igrom slucaja objavim jedan status ne sluteci da ce mi u zivot usetati ON...uz smjeh i salu pisemo vec nekoliko sati...sjeti se on kako mi se ranije javljao pa sam ostavljala "seen"...nisam bila zainteresirana za razgovor...za njegovo drustvo...ili sam odgovarala kratkim odgovorima...no to vece sve se promjenilo...njegova pozitiva i vedrina duha privukle su me vise nego ikad...u tom trenu vec sam mu napravila mjesto u svome zivotu...nesvjesno...ali mi je drago da je tako...da je tu...da je zapocelo nesto novo i pozitivno u mome zivotu nakon nekoliko godina patnje i straha od nove ljubavi...nove sanse...novih snova...nove nade...


<< 04/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
243

Powered by Blogger.ba